Početna

Izložbe

Fotografije Dražena Grujića
20. juni 2008. - TREBINJE

Lana Pavlović i Dražen Grujić

U okviru Trebinjskih ljetnih svečanosti 20. juna 2008. u 20 sati u Muzeju Hercegovine u Trebinju je otvorena treća samostalna izložba fotografija „d.etail" banjalučkog umjetnika Dražena Grujića. Autor je izložio ukupno dvadeset fotografija, crno-bijele i u boji.  Fotografije, koje su u aprilu i maju 2008. bile izložene u Banskom dvoru u Banjoj Luci, snimljene su u  periodu od  2006. do 2008. godine. Izložba će biti otvorena za sve zainteresovane do 20. jula 2008. Zajedno sa autorom, ovu izložbu je otvorio direktor Centra za informisanje i kulturu u Trebinju, te Lana Pavlović, kustoskinja Muzeja savremenih umjetnosti Republike Srpske, koja je ujedno i kustoskinja ove izložbe.

 Lana Pavlavić, kustoskinja izložbe: Kada sam vidjela prve Draženove fotografije bila sam očarana njegovom percepcijom, senzibilnošću, dovitljivošću i duhovitošću. On je za mene otkriće. Draženove fotografije neopterećene su tehničkim savršenstvom, jer on fotografiše prizore i motive u svom okruženju, spontano, slobodno, zanemarujući potpuno sadržaj, a ističući formu. Tako fokusirani objekat postaje glavni kompozicijski i tematski nosilac slike.

 Dražen Grujić, autor izložbe: Ideja je bila napraviti fotografije koje nisu opterećene sadržajem, nego koje imaju samo kompoziciju. To su detalji iz svakodnevnog života, koje običnom, nepažljivom posmatraču mogu da promaknu, a imaju veliku mogućnost interpretacije.

O izložbi:
U svojim radovima autor želi istaknuti da fotografija ne mora da robuje sadržaju kao što ni umjetnost ne mora da robuje lijepom, gdje se pojam Lijepog povezuje sa bezinetresnim sviđanjem. Autorova tendencija je prisiliti gledaoca da obrati pažnju na detalje koje nepažljivom posmatraču mogu lako promaknuti. Time se proširuju mogućnosti percepcije, a posmatrač postaje aktivnim sudionikom igre. Fotografije predstavljaju detalje u neobičajenim kompozicijama, a  prikazujući krhkost površine ili samu materiju predmeta, ilustrirju određene emocije.

Sa izložbe u MH

Potpuno estetsko uživanje je dato samo onome koji se uspije osloboditi veze sa slikom prikazanog predmeta. Upravo nam to savremeni mediji i umjetnosti, koje se fotografijom kao reprodukcijom služe, ne dozvoljavaju. Zato se ja u svojim fotografijama odlučujem za detalje iz svakodnevnog života jer ih nalazim zanimljivim i dovoljno kompleksnim. Oslobodivši ih potrebe da prenose informaciju, autor ih odvaja od samog predmeta i ističe njihovu formu, koristeći se kompozicijom unutar zadanog prostora fotografije.

Ovom se izložbom zalaže za fotografiju koja je sama sebi dovoljna i ne mora da ima sadržaj ili da prenosi poruku, čak ne mora ni da bude proširena drugim medijima da bi bila "moderna" i time  zadovoljila kriterije koje nameće savremeno društvo, kvazi umjetnici i umj. kritičari. Ponekad i oni sami ne mogu da se odvoje od potrebe da umjetnost komercijalizuju u svrhu njezine vizualne dopadljivosti, kao da umjetnost ne može biti lijepa čak i kad govori o najgorem. Vizualni umjetnici se ponekad odlučuju za prikaze izlučevina i bljuvotina ali snimajući samo jedan detalj mi to više ne doživljavamo kao ružne izlučevine nego uživamo u skladu boja i kompoziciji neznajući čemu ti detalji pripadaju.

Kako će jedna osoba doživjeti detalj koji predstavlja koricu kruha vrlo je ralativno i  zavisiti će od toga da li smo gladni ili ne. I kao što gladan i sit čovijek istu stvar drugačijim "očima" vide, tako i individualno obrazovanje, zemlja iz koje potičemo, zaintresiranost i nezainteresiranost da vidimo, za analizu umjetničkog djela biće itekako važno.

Samo čovijek svjestan svojih sposobnosti percepcije te koristeći se slobodom mišljenja može da radi na stvaranju novih svjetova jer je sposoban vidjeti i ono sto u stvarnosti ne postoji.

Živimo u svijetu u kojem prisutstvo fotografije igra značajnu ulogu. Svakodnevno doživljavamo prisutsvo fotografije u potrošačim medijima (putem marketinga i reklama), gledamo fotografiju na ambalaži raznih proizvoda te putem različitih vidova oglasa (plakati te omoti knjiga i slično). Opterećeni smo sa svih stana fotografijama koje imaju za zajednički cilj prenijeti informaciju, sa proizvođača na konzumenta. Posebno u primijenjenim umjetnostima poput (dizajna, mode ili ilustraciji) fotografija je kao takva pogodna za široku potrosačku upotrebu te je najčešće korištena radi svoje viseštruke vizualne dopadljivosti.

Čovjek za razliku od životinja može da posmatra složene umjetničke objekte, jer u estetskoj sferi vidimo da nema gledanja bez interpretacije, zato možemo da kažemo da svako od nas vidi svijet drugačije. Mogućnost da svijet vidimo drugim očima imamo zahvaljujući umjetničkoj moći da nam pokaže stvari iz drugog ugla. Baš tu je značaj ove izložbe I slobode interpretacije koju ona pruža.

Biografija:

Dražen Grujić

Dražen Grujić rođen 11.11.1982. godine u Banjaluci, gdje je završio osnovnu i srednju školu, sad je apsolvent na Filozofskom fakultetu, Odsjek za filozofiju i sociologiju. Ovo mu je treća samostalna izložba. Autor trenutno radi i na nekoliko bosansko-hercegovačkih projekata u polju filma, fotografije i grafičkog dizajna, te priprema novu tematsku izložbu, koja će biti postavljena u Sarajevu krajem godine.

Lana Pavlović, dipl. istoričar umjetnosti i kustoskinja o izložbi:

Mišljenje da fotografija kao medij treba savršeno da bilježi stvarnost je odavno opovrgnuta. Takođe i kategorija lijepog je diskvalifikovana iz oblasti umjetnosti. Potreba za estetskim užitkom, shvaćenim kao uživanje u lijepim predmetima, predmetima sviđanja i želje, namiren je kulturom potrošnje.

Po Kantu, umjetnost ne služi ni užitku, ni obrazovanju, niti unapređenju morala, već predstavlja bezinteresno sviđanje(Interesseloses Wohlgefallen), odnosno posmatranje objekta bez zanimanja za njega. Sa druge strane, nadrealistička ideja o fotografiji se svodila na prepuštanje nesvjesnom, uočavanju određenih fragmenata u stvarnosti oko sebe, koje bi običnom posmatraču promakle ili bile teško vidljive. Obe teorije reflektuju poruku o slobodi, koja bi trebalo da bude i osnovna poruka umjetnosti.

Fotografije iz ciklusa d.etail upravo nude slobodu interpretacije. Bez opterećenosti konceptom ili dodatnim značenjima Dražen na jedan osebujan i potpuniji način doživljava svakodnevicu i u toj kreativnoj dimenziji ništa mu ne ograničava slobodu. Motive zabilježene u svom okruženju ili na putovanjima, potpuno lišava sadržaja, a formu ističe koristeći se kompozicijom. Mijenjajući ugao gledanja na stvari oko sebe, izdvaja samo detalj posmatranih predmeta, zaustavljajući u vremenu ono što „običnom" pogledu promakne. Fokusirani objekat postaje glavni kompozicijski i tematski nositelj slike. Izdvojeni detalji su postali zanimljivi svojom formom oslobođenom od sadržaja, te je njihova struktura, tekstura i kompozicija fotografiji dala drugačiji smisao. Posmatrač je pozvan da doživi stvarnost iznova, na drugi način.

Na fotografijama je istaknuta tekstura, krhkost površine, igra svjetla ili sjenke, što im daje karakteristike lepršavosti i poetičnosti. Osjeća se emotivna vezanost za posmatrano. Vraćeni smo u jedan pomalo zaboravljen svijet, sa masovnog na intimno, na ljepotu malih stvari, drugačije percepcije, fotografsku tišinu i meditativnost. Fotografije nas direktno dotiču, nameće svoju jedinstvenu iluziju, pomijeraju granice i proširuju horizont. Iako autor ne želi ništa sugerisati, motivi fotografija sami po sebi stvaraju bogatu naraciju, na osnovu koje svako može rekonstruisati vlastite priče. Svi propratni momenti u procesu nastajanja, u koje je umjetnik unio svoju filosofiju i senzibilitet, čine tu magičnu višedimenzionalnost. Jozef Bojs je rekao da smo svi sposobni stvoriti umjetničko djelo, misleći na sposobnost mijenjanja vlastite stvarnosti. Umjetnost može promijeniti perspektivu kojom se promatra svijet, kao i promatranje sebe samog. Potrebno je samo izaći iz okvira i početi djelovati.